Iako su je državni dužnosnici najavili s velikim entuzijazmom i ispričali svakakve vrste bajki o Fiskalizaciji 2, nakon nekoliko mjeseci još uvijek smo u šumi, a do druma treba doći za nekih četrdesetak dana.
U ovom, prvom dijelu najprije ćemo o šumi, a u nastavku (ili nastavcima) tražit ćemo (i naći!) stazu do druma.
Baza i okvir ili zašto mi to rade?
Lijepa naša, kao članica EU, obvezna je provesti digitalizaciju poslovanja i omogućiti da svi ključni javni servisi za građane i poduzetnike budu dostupni online i to do 2030. godine.*
Prema obrazloženju Europske komisije, cilj je povećati transparentnost i pouzdanost podataka o društvima, smanjiti administrativni teret, omogućiti ‘samo jednom’ načelo kod dostave podataka državnim tijelima. Dakako, i „onemogućiti porezne prijevare“.
Neke su države (jer imaju razvijeno e-poslovanje) tome prišle ozbiljno i žurno. Tako i naša (jer imamo svašta nešto razvijeno…) pa je ona među prvima od 27 država koja se „uozbiljila“.
Naglasak u EU direktivama je na olakšanju poslovanja za poduzetnike, ubrzano i jednostavno registriranje novog poslovnog subjekta, transparentnost i dostupnost države… Čini se da je u nas naglasak na „onemogućiti porezne prijevare“, a bome se i čini da je ovo još jedan veliki namet na poduzetnike. Kako u obimu posla tako i financijski.
Što je dobro? Kome je dobro, a…?
• Za državu – „vidim sve, želim znati i što ne vidim“
a/ smanjenje administracije u upravi i veća produktivnost poreznih referenata. Nisam sigurna kako je ovo zamišljeno jer zapravo još nismo kod državnih tijela vidjeli efekte „veće produktivnosti“ ni kada su „brdo“ svojih poslova prebacili na računovodstvene servise.
b/ onemogućavanje poreznih prijevara – ovo je velika pomoć u poreznoj kontroli, ali je cijeli sustav za poduzetnike složen i nejasan pa bi mogao pridonijeti sivoj ekonomiji umjesto da je spriječi.
• Za poduzetnike – „bit će jednom…“ kad se priviknemo i savladamo što zapravo radimo, očekujemo da je to zaista napredak i za poduzetnike (ne samo za državu). Za njih će to (jednom) biti bolje praćenje vlastitog poslovanja u pogledu prometa ulaznih i izlaznih računa, plaćanja tih računa itd. I moguće je da će benefiti opravdati troškove prilagodbe – programera i skuplje računovodstvo.
• Za računovodstva – se ne mijenja ništa ili, dapače, dobivaju još više posla. Osobito ako vode mikro poduzetnike koji u principu nemaju svog administratora nego je sam poduzetnik „Katica za sve“, a ako ima zaposlene oni rade na osnovnom biznisu. Što je ok jer bez osnovnog biznisa ni poduzetnika, ni računovodstva, ni države (ova potonja to još nije shvatila). Poduzetnici, za razliku od državem nemaju prata za administratore.
Dakle, (gdje će suza neg’ na oko) poduzetnici će se obratiti, nasloniti, nakalemiti … na svoje računovodstvo. Računovodstvo će zaposliti još jednog djelatnika (za koga nitko nema para) kako bi opslužilo poduzetnike i državu i napravilo sve one poslove na kojima država štedi (ili ne štedi, ali je obvezala računovodstvo!?), a za koje poduzetnici nemaju para. Onda će računovođe biti nervozni takvi opterećeni i svjesni da ih nitko ne voli, ali svi trebaju.
Ovo će proizvesti efekte:
a/ u najboljem slučaju veće cijene računovodstvenih usluga
b/ u najgorem slučaju puknut će ko’ kokice, otpustiti i postojeće radnike, raspustiti posvemašnu klijentelu i, uz pjesmu „što je meni ovo trebalo“ uzeti uputnicu za Vrapče (ili Ugljan, ovisno o zemljopisnom položaju). Raspuštena klijentela, kao i zaposlenici računovodstva mogu uzeti dekice i štrajkati glađu (to je samo efektniji izraz za „nemam što jesti“) pred inim ministarstvima ili na Trgu svetog Marka. Ako ih puste.
Dragi moji, toliko. Dok ne odlučim nastavljam li ili…..
* Direktiva (EU) 2019/1151, direktiva o nadogradnji poslovanja za digitalno doba te na paket pravila o e-računima i PDV-u – Direktiva 2014/55/EU i ‘VAT in the Digital Age’ izmjene PDV Direktive